Sirovojelstvo ili poznatije kao rawfood diet, je prehrana sirovim voćem i povrćem, bez mesa, a i žitarice se u ovom načinu prehrane ne smatraju dobrodošlima. Broj ljudi koji se odlučuju na prehranu isključivo sirovim namirnicama je u porastu.

Upitno je može li se sirovojelstvo koristiti za mršavljenje. Rawfood dijeta nije primarno zamišljena za mršavljenje nego za očuvanje zdravlja i vraćanje tijela u ravnotežu koja je za njega prirodno normalna. Teorija je da kada se tijelo oslobodi toksina tada će krenui i mršavljenje jer s ovakvim načinom prehrane tečko da ćete unositi previše kalorija u organizam.

Sirovojelstvo ka režim prehrane i način razmišljanja zasnovano je na teoriji da čovjek tek u zadnjih nekoliko tisuća godina jede termički obrađenu hranu iako se naš organizam nikada genetski nije prilagodio tome. Dakle, prije nego je postao ratar čovjek je bio lovac, a još prije bio je sakupljač plodova. Logično je ako se prehranjivao uglavnom voćem i nešto manje povrćem. Žitarice nisu bile u prehrani jer su iznimno tvrde i bez procesiranja zrna potpuno nejestive.

Ima mnogo eksperata koji zagovaraju ishranu baziranu na sirovim namirnicama i mnogo je knjiga na tu temu. Među čitanijim autorima postoji Helmut Wandmaker koji za gojaznost, srčane poteškoće, visok krvni tlak, čireve i rak krivi kuhanu i na drugi način toplinski obrađene namirnice, žitarice i mliječne proizvode, posebno pasterizirane. Ovaj međunarodno priznati ekspert za pitanja zdrave ishrane nije medicinski educiran iako je kroz godine stekao dosta znanja. Svoje učenje bazira na više od četrdeset godina iskustva i eksperimentiranja primarno na sebi, an onda i na ostalim ljudima koji su mu dali svoje povjerenje. Prema njegovim tvrdnjama ako se vratimo prirodnom jelu, ne postoji razlog da budemo bolesni i brzo starimo. Dodatno je zagovornik teorije da mikroorganizmi, kao virusi i bakterije, nisu originalni uzročnici bolesti nego dolaze u naš zatrovani organizam i jedu otrove koje imamo u sebi. Ozdravljenje će uslijediti ako se toksini očiste iz organizma i prestanu se unositi. Mikroorganizmi tada nemaju od čega opstati u zdravom i otpornom tijelu i odustaju od nas.

Drugi ekspert kojega vrijedi spomenuti je Dr. Norman W. Walker. Ovaj stručnjak sa medicinskom naobrazbom ima više iskustva u zdravoj prehrani jer je umro sa 116 godina a svoju je posljednju knjigu napisao sa nevjerojatnih 113. Sve to on zahvaljuje pozitivnom duhu i zdravoj, sirovoj prehrani. On jeste išao puno dalje od Wandmakera te je 1910. Osnovao laboratorij za ishranu i istraživanje a njegov je najveći doprinos medicini i zdravlju otkriće i dokaz ljekovitosti svježih sokova od voća i povrća. Nizom godina istraživanja i eksperimentiranja došao je do vrlo značajnih otkrića ili napravio kvalitetnu knjigu recepata kako pripremiti sokove pa koji sok pomaže kod koje bolesti ili zdravstvenog problema.

Postoji još mnogo knjiga po ovoj temi u kojima se s manjim ili većim neslaganjima, gotovo svi slažu kako je hranu potrebno konzumirati sirovu te izuzetno malo obrađenu iz razloga u suprotnom hrana gubi svoja zdrava svojstva a neki od elemenata se termičkom obradom iz lijeka pretvaraju u otrov.

Vegetarijanstvo do sada bilo dosta zastupljeno u javnosti, no sirovojelci ipak generalno ne odobravaju ovakav način ishrane jer iako se su u uporabi kvalitetne namirnice, priprema ih se na neodgovarajući metoda te one postaju beskorisne ili čak štetne za naš organizam. Zato H. Wandmaker među ostalim navodi ako neki vegetarijanci mogu izgledati stariji i biti nezdraviji od ljudi koji konzumiraju meso.

Kako postoje pobornici ovakvog načina prehrane, tada postoje i kritičari, kao i za sve drugo na planetu. No postaje princip da nešto kritiziraju oni koji ili to uopće nisu probali ili se nalaze probali na neki svoj način koji je drugi od preporučenog te time imali negativno iskustvo.

Ova teorija vam se može činiti neodrživom na duže staze, no logika koja postoji u svemu tome zaslužuje bar pokušaj. Za vjerovati je kada većina koja isproba sirovojelstvo na rok od tri ili četiri mjeseca i ostanu na tom načinu prehrane ili ga samo malo prilagode sebi, što je uvijek dobra opcija, da će u tom vremenu ovom metodom prehrane uspiju otkloniti neki zdravstveni problem izazvan uobičajenim načinom prehrane.

Iako se možda ne čini ali postoji fascinirajući broj recepata za spravljanje hrane na ovaj način. Često je za to potrebno nešto od uređaja koje većina nas u domu ima ali rijetko i gotovo nikada nisu pravilno korišteni. Stoga ovaj način ishrane ne mora biti jednoličan i suhoparan iako se čini da nema prevelikog izbora namirnica koje se mogu jesti sirove. Dakako vrijedi isprobati nove recepte i nove okuse. Eventualno će na početku izgledati potrebno navikavanje ali tada je sa svim novinama koje uvodimo u život.