Sve više superhrana se otkriva na području Južne amerike. Jedna od takvih je i Jicama ili kdo nas poznat kao Meskički jam. Jicama je slatkasti korijen koji na prvi pogled izgleda kao krumpir ili kao repa, ali nije srodan nijednom od dvoje spomenutih. Oduvijek se uzgaja među narodima koji žive u Južnoj americi, a u ostatku svijeta je realtivno nova biljka koja se proširila sa kolonizatorima i sada se dosta koristi na otočnim državama Azije.

Ova biljka je bogata vitaminom C i ugljikohidratima u obliku vlakana. Vitamin C se ne mora objašnjavati, ali inzulin je novost u biljnoj hrani. Inzulin koji se nalazi u jicami je u stvari inulin oligofruktoza, poznat i kao frukto-oligosaharid, koji daje slatkasti okus. Može se naći i nešto bjelančevina, te vitamina A i B (u obliku folati, riboflavin, piridoksin, pantotenska kiselina i tiamin), te kalcij i fosfor, magnezij, bakar, željezo i mangan. Korijen i gomolj jama sadrže brojne druge korisne učinkovite tvari, kao što su diosgenin i fitosteroli.

Zašto se preporučuje u novim dijetama? Jer je siromašna kalorijama, naime ima samo 38 kalorija na 100 grama, dok je s druge strane bogata korisnim i hranjivim tvarima. A opet slatko je. Može vas zasititi i dati vam osjećaj da ste jeli slatko a uopće ne možete probaviti to što je slatko. Vitamina C sadrži 34% dnevno preporučene doze u samo 100 grama.

No postoji i kvaka. Otkriveno je također da jicama biljka sadrži toksin pod nazivom rotenone. Uglavnom se nalazi u lišću i stabljici koji se ionako ne jedu, ali vrlo male količine postoje i u kori na korijenu koji je jestiv, ali se kora guli. Toksin se prema istraživanjima povezuje sa nastankom Parkinsonove bolesti jer inhibira neke enzime poput NADH dehidrogenaze u mitohondriju. Rotenone se inače koristi kao insekticid, pesticid i piscicid. Količina ovog toksina se smatra zanemarivom i spada u istu kategoriju kao i cijanid i drugi toksini prisutni u nekim drugim namirnicama poput rajčice i jabuke.