Prilikom ubrzanog mršavljenja ili korištenja anticelulitnih tretmana bilo koje vrste mogu dovesti do situacija koje mogu biti opasne za vas ili za dijete koje nosite dok ste trudni ili dojite.
Svaki dan u svoje tijelo unosite mnoge umjetno stvorene tvari, najčešće putem hrane. Neke svjesno, a neke ne. Uvijek su to vrlo male količine, ali ih unosimo redovito i kroz jako dugi period. Èesto se zanemaruje činjenica da neke od tih tvari postaju jako opasne sa povećanjem njihove koncentracije kada se dugoročno talože u organizmu. Prehrambena industrija često objavljuje razna istraživanja o neškodljivosti raznih aditiva u hrani, no ono na što se ne obraća pažnja je da se radi o kratkoročnim istraživanjima, a mnoge tvari postaju opasne tek kada dosegnu kritični koncentraciju, odnosno nakon duljeg konzumiranja i taloženja.
Primjeri takvih tvari su polibrominirani dibenzodioksini, organokloridi i metilživa.
Studija iz Michigana je otkrila da 70% četverogodišnje djece u svom tkivu ima polibrominirane dibenzodioksine u obliku DDT-a (poznati pesticid) koji su ga najvjerojatnije dobili iz majčinog mlijeka. Također je ustanovljeno da skoro svi uzorci goveđeg mesa također sadrže takve toksine, a također i 93% uzoraka sira, sladoleda, hrenovki i puretine. (izvor: Mark Hyman, Systems Biology, Toxins, Obesity and Functional Medicine. 13th International Symposium of The Institute for Functional Medicine)
Polibromirani dibenzodioksini se uglavnom neće susresti u hrani kao takvi, ali se koriste kao aditivi u plastici, impregnaciji odjeće i proizvodnji nekih posuda. U vrlo malim količinama mogu preći sa plastične ambalaže na namirnice koje se nalaze u toj ambalaži. Te vrlo male količine tvari neće ljudskom organizmu napraviti ništa, ali je primijećeno da se mogu taložiti u masnom tkivu i vezivnom tkivu. Povećanjem koncentracije ovih tvari u organizmu kroz dugo vremena može dosegnuti koncentraciju koja je dovoljna da utječe na endokrini sustav u tijelu, odnosno mogu poremetiti rada nekih hormona. Kako su hormoni od ključne važnosti za razvoj fetusa i djeteta, lako je zaključiti kakve efekte ovi spojevi mogu imati na njih.
Organokloridi su spojevi s kojima se ljudski organizam najčešće susreće u obliku pesticida i insekticida. Dakle to su spojevi koji se koriste zato što su otrovni. NIsu svi organokloridi opasni i neki od njih se nalaze unutar hrane kao sastavni dio te hrane i nisu došli iz pesticida (primjer 4-kloroindol-3-octena kiselina u grahu). Neki se čak proizvode kao umjetna sladila (sukraloza) ili se proizvode kao lijekovi (Claritin), no oblici koji se koriste kao pesticid su oni o kojima je ovdje riječ. Oni su topljivi u mastima i tijelo ih teško izlučuje pa je lakše spremiti ih u tijelu tamo gdje ne mogu napraviti štetu, a to je unutar masnih stanica gdje jednostavno “sjede” i ne rade ništa. Kroz mnogo godina unošenja minijaturnih količina tih organoklorida, njihova količina je već porasla u masnim stanicama. Ukoliko počnete sa nekom brzom dijetom, ili koristite anticelulitna sredstva koja otapaju salo ili odete na neki zahvat poput kavitacije koja uzrokuje raspad masnih stanica velika količina organoklorida odjednom dođe u krv. Količina koju ste skupljali godinama sada odjednom dođe u krv i ima priliku napraviti velika oštećenja raznih tkiva. Ukoliko ste u to vrijeme trudni, ovi spojevi mogu doći do ploda, a ako dojite prelaze u mlijeko.
Metilživa ili CH3Hg je inače poznatiji toksin koji je poznat da se dugotrajno akumulira u organizmima, pa i u ljudskom tijelu. U susret sa ovim spojem možete doći na dva načina: jedan je da blizini imate spalionicu smeća a drugi da jedete dosta hrane morskog porijekla, dakle ribe. U spalionicama smeća gdje se nalazi otpad sa živom može prilikom izgaranja doći do kreiranja ovog spoja koji zrakom dođe do nekog povrća i s time ga možda konzumiramo. Mnogo češće je da ćete ga dobiti iz morske hrane. Ovaj spoje se pojavljuje već kod planktona, koji jedu manje ribe i s time u sebi polako akumuliraju metilživu. Male ribe bivaju pojedene od većih riba koje opet s vremenom akumuliraju ovaj spoj. Na kraju ljudi pojedu ribe i s vremenom opet akumuliraju ovaj spoj.
Metilživa se inače zadržava u masnom tkivu, a tijelo ga u osnovi ne vidi kao toksin jer se prilikom apsorpcije iz crijeva uzima u obliku metilžive-cisteinila, koji tijelo registrira kao metionin, koja je esencijalna amino kiselina. Zbog svoje strukture, ovaj spoj može proći kroz placentu i doći do fetusa vrlo lako, a ondje može uzrokovati nepredvidiva oštećenja.
Što se tiče bilo kakvih pesticida, kontakt s njima i unošenje istih u organizam se velikim djelom može smanjiti guljenjem voća i povrća, ali ih prethodno operite prije guljenja i dobro operite ruke. Jer primjer naranča i banana svojoj ljusci mogu imati pesticide i ako ih ne operete vi ćete svojim rukama te pesticide prenijeti na oguljenu naranču.
Na ovom videu možete vidjeti kratku animaciju kako masnoća iz stanica odlazi u krvotok (označeno bijelo), a s tim u krvotok odlaze i toksini koji su godinama stajali otopljeni u toj masnoći (označeni zeleno).
Zaključak: za vrijeme trudnoće i dojenja nemojte ići na brze dijete ili koristiti bilo kakve tretmane koji uzrokuju ubrzano otapanja masnoća i raspad masnih stanica koji bi doveli do ispuštanja nagomilanih toksina u krv.